BOJAN'S BLOG

Photographs, words and sounds

EU: Za ili protiv?

Prije otprilike godinu dana, prijatelj me je pitao što ja mislim o Europskoj uniji i eventualnom hrvatskom članstvu u toj uniji. Rekao je kako već dugo živim vani, ali sam dovoljno često u Hrvatskoj i pratim što se događa pa bi ga znimalo kakvo je moje viđenje stvari iz neke kanadsko-hrvatske, novinarsko-akademske perspektive.

Nisam mu tada uopće odgovorio. Nisam odgovorio uglavnom iz istih razloga iz kojih nikada nisam glasao na hrvatskim predsjedničkim ili parlamentarnim izborima od kada sam se odselio izvan granica Republike Hrvatske. Kao državljanin Republike Hrvatske čija obitelj i prijatelji još uvijek tamo žive mene zanima što se u Hrvatskoj događa, ali mislim da nemam pravo odlučivati na hrvatskim izborima o tome tko će voditi državu u kojoj ja ne plaćam poreze i u koju dolazim samo kao rijetki turist.

Imao sam priliku studirati u Kanadi na poziv moje obitelji koja je tamo živjela više od dvadeset godina. I oni i moji roditelji su se zadužili i puno toga odrekli da bih ja završio faks. Nisam imao namjeru ostati, no zaljubio sam se, oženio i danas živim na otoku Newfoundland u kanadskoj najistočnijoj i relativno siromašnoj provinciji. Radim na sveučilištu u centru za regionalnu politiku i razvoj i spremam magisterij uz rad. Studiram zemljopis i moj se znanstveno-istrazivački rad bavi problematikom malih otoka u Hrvatskoj i Kanadi. Imam plaću nešto veću od kanadskog prosjeka pa se mogu smatrati srednjim slojem. Supruga mi sprema doktorat i primanja joj ovise o stipendijama i slabo plaćenim istraživačkim projekatima. Klinke idu u školu i vrtić. Podstanari smo i nemamo auto. Da smo u Hrvatskoj u sličnoj situaciji, vjerojatno nam život ne bi bio bitno drugačiji. Da budemo iskren, životni standard, ako ga ne mjerimo samo u materijalnim dobrima, bi nam gotovo sigurno bio i bolji.

Zašto vam sve ovo govorim? Prije svega zato što mi je još uvijek neugodno soliti pamet ljudima u Hrvatskoj, a onda i zato što hoću da znate da ovo piše običan čovjek bez nekih skrivenih namjera.

Dakle, kad bih ja 22. siječnja morao odgovoriti na pitanje “Jeste li za članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji?” što bih ja zaokružio, ZA ili PROTIV?

Da budem iskren ja još uvijek nisam odlučio i da moram 22. siječnja izaći na referendum ovo što slijedi je vjerojatno ono što bi mi prolazilo kroz glavu.

Prije svega, bio bih ljut kao pas. Bio bih ljut na one koji su pljačkali državu 20 godina. Gledali su samo svoj osobni interes i natjerali nas na ponižavajuće pregovore koji su trajali duže nego s bilo kojom drugom državom članicom EU. Sram me je da su nam kojekakvi europski birokrati morali objašnjavati da su ljudska prava, pravo na povratak izbjeglica, prava nacionalnih manjina, osuda ratnih zločina, pravna država, poštenje i tolerancija neke osnovne civilizacijske stečevine koje moramo barem nominalno prepoznati kad već nemamo dovoljno dostojanstva da ih ustvari poštujemo. Bio bih ljut kao pas na ljude, prijatelje, susjede, pa čak i obitelj, za koje znam da su glasali za i podržavali lopove na vlasti koji su na očigled pljačkali državu i grad u kojem sam odrastao. Činili su to zato da bi se pokazali većim ‘Hrvatima’ od svojih prijatelja i susjeda i zato što su bili uvjereni da će im članstvo u jednoj političkoj stranci kleptomanske kulture donjeti osobnu dobit, posao ili povoljni kredit. Ono zbog čega sam doista bijesan je da su ti isti prijatelji i susjedi digli ruke od svega i u najboljoj hrvatskoj maniri jamrali kako im je teško, ali im nikad nije palo na pamet da izađu na izbore i glasaju za nekog drugog ili se, pazi sad, angažiraju u političkom i društvenom životu vlastite zajednice. Krivi su za te ponižavajuće pregovore baš kao i oni koji danas sjede u Remetincu i oni koji još tamo ne sjede, a trebali bi. Bio bih ljut na vlade koje su dozvolile da se ‘pregovori’ svode na naše klimanje glavom jer kako drugačije objasniti pristupni ugovor kao što je onaj kojeg možete pročitati na stranicama Vlade RH ako se samo udostojite kliknuti na ovaj link: http://goo.gl/lz6OK. Na mom putu prema glasačkom mjestu bio bih ljut i zbog toga što su me natjerali da se izjašnjavam o ugovoru kojeg su već potpisali u moje ime. Možemo zahvalit samo toj Europskoj uniji da NJIHOVA pravila ne dozvoljavaju takvo ponižavanje i omalovažavanje građana pa ipak imamo priliku glasati na referendumu. A bio bih ljut i na sadašnju vladu koja nije u stanju angažirati građane i stvoriti ozračje u kojem se rasprava o pristupu Europskoj uniji može voditi argumentima a ne deranjem i prijetnjama. Trenutna ministrica vanjskih poslova koja je ovaj referendum svela na običnu ucjenu jer o rezultatu ovog referenduma, kao, ovisi hrvatski kreditni rejting i umirovljeničke penzije bi se trebala ispričati građanima i barem ponuditi ostavku. Kao što bi rekli moji kanadski prijatelji, “I won’t hold my breath.”

Ljut ili ne, to sada više nema smisla jer na kraju ja ipak moram zaokružiti ZA ili PROTIV. LJUT jednostavno nije opcija.

Koji su argumenti PROTIV? Na žalost, ima ih puno. I, što je još žalosnije, u Hrvatskoj ne postoje euroskeptici koji bi o tome mogli govoriti na nekakv racionalan i pristojan način. Razlika između euroskeptika i eurofoba, ali i eurofila, je upravo racionalno razmišljanje. Euroskeptika možete uvjeriti argumentima i ustupcima. S eurofobom se ne može razgovarati jer je po definiciji njegov strah iracionalan baš kao što je eurofilovo zatvaranje očiju pred nepravednim i štetnim pristupnim ugovorm također iracionalno.

Ako pročitate pristupni ugovor i sami ćete vidjeti da ima puno toga što ne valja. U principu, bilo koja vlada koja želi napraviti pravu razvojnu politiku morat će to učiniti s jednom rukom zavezanom iza leđa. Na primjer, odredbe o zabrani sadnje novih vinograda i ukidanju malog ribarstva su u principu protuustavne jer vladi onemogućuju ispunjavanje 52. članka Ustava koji zahtjeva posebnu skrb o hrvatskim otocima. Pristupom EU podliježemo strogim proizvodnim i izvoznim kvotama i moramo ukinuti većinu poljoprivrednih i industrijskih subvencija. Da stvari budu gore, pristupni ugovor također kaže da ulaskom u EU mi istupamo iz svih regionalnih i bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini što znači da smo upravo pristali na to da si ograničimo pristup jedinom tržištu na kojem trenutno jesmo konkuretni kao što je to tržište jugoistočne Europe i zemalja bivše Jugoslavije.

Kad bih ja bio radnik, poljoprivrednik, ribar, ili kad bih radio u prehrambenoj industriji ili brodogradnji i glasao samo iz vlastitog interesa, morao bih glasati PROTIV. Pristupni ugovor nije morao biti takav kakv je, a na tome što je takav kakav je možete zahvalit gospodinu u kućnom pritvoru i gospođi s velikom crvenom torbom kao i svim ostalim zastupnicima i pregovaračima koji nisu znali i nisu htjeli ispregovarati pristupni ugovor koji bi bio pravedan i koristan za Hrvatsku.

Naravno postoje izvrsni argumenti ZA pristup Europskoj uniji. Pristupni fondovi, ako se pametno iskoriste, mogu pokrenuti hrvatsko gospodarstvo u novom i dobrom pravcu. Pravna stečevina i pristup europskim sudovima dodatna su garancija ljudskih i radničkih prava i zakona o zaštiti okoliša. Europski fondovi za znanost, kulturu i regionalnu suradnju bit će od izuzetne pomoći našim znanstvenicima, umjetnicima i raznim nevladinim udrugama koje se bave svime od kazališta i folklora do zaštite okoliša i ljudskih prava. Kad bih bio znanstvenik, umjetnik, profesor ili kao netko tko je zaposlen u bilo kojoj nevladinoj udruzi ili u tzv. kreativnim zanimanjima i gledao samo vlastiti interes, glasao bih ZA bez razmišljanja.

Sva ostala natlapanja kako ćemo sada moći studirati u Europi, kako ćemo moći otvarati tvrtke u Češkoj i putovati bez ikakvih problema po EU i kupovati nekretnine na Malti su obične gluposti – sve to možemo i sada. Mi i sada možemo napravit pametnu razvojnu politiku, i sada možemo reformirati školstvo i zdravstvo, i sada možemo kreirati progresivnu i humanu politiku prema manjinama, imigrantima, okolišu i bilo čemu drugom. Prema pravilima Europske Unije, sve odluke se ionako moraju donositi na najnižoj mogućoj instanci tako kao što sada moramo sami izorganizirati vlastitu budućnost, morat ćemo to isto napraviti i unutar Unije, ali u okviru ograničenog suvereniteta.

Dakle kad ja pogledam razloge ZA i PROTIV, da budem iskren, PROTIV je možda racionalno bolji izbor za većinu hrvatskih građana. Pristupni ugovor je loš i Hrvatska se ne bi smjela zadovoljit s mrvicama.

Međutim, postoji tu još nešto. Možda to zvuči naivno, ali ideja ujedinjene Europe je još uvijek ideal za koji se valja boriti. Usprkos korupciji, malograđanštini i primitivizmu europskih političara i nepoštenom i neokolonijalnom odnosu velikih europski država prema novim i malim članicama, ideja Europe kao zajednice ravnopravnih građana i naroda koji su odlučili zajednički sagraditi budućnost koja se temelji na njihovim različitostima je još uvijek svijetla civilizacijska točka na kontinentu koji je izazvao toliko zla i sukoba. Današnja Europa ima puno problema, od buđenja neo-nacizma i odnosa prema manjinama, posebno Romima, do nehumanog tretmana imigranata koji samo žele bolji zivot kao i svi mi. Usprkos svemu tome, ideja Europe je nešto za što ja osobno želim glasati. Ne želim biti protiv nečega u što duboko vjerujem samo zato što se mi nismo udostojili izabrati kompetentne i poštene ljude da nas vode kroz pristupne pregovore. Hrvatska je oduvijek bila, a i danas je dio europskog kulturnog i političkog prostora. Ja želim i dalje biti dio tog prostora jer mislim da pametnom politikom i regionalnom suradnjom s onim europskim partnerima koji se, kao i mi, moraju boriti protiv samovolje velikih, mi imamo priliku ne samo izgraditi bolju budućnost za sebe već, nadam se, ponuditi nešto i drugima. Da ja mogu glasati 22. siječnja, ja bih duboko udahnuo i glasao ZA. Hrvatska može osigurati budućnost svojim građanim i unutar i izvan Europske unije – to ovisi o nama samima. Na kraju će nam biti onako kako si sami napravimo, no mislim da će nam biti lakše ako imamo prijatelje s kojima možemo podjeliti i uspjehe i neuspjehe. Ugovor je nepravedan, ali je ipak samo to, slovo na papiru koje se može promjeniti i ispregovarati unutar unije. Ideja Europe je puno više od pristupnog ugovora i nešto za što vrijedi glasati.

The photo is from Vienna, Austria.

Leave a Reply